Put poniznosti, jednostavnosti i skromnosti

Pripremio: don Ivo Balukčić

Četvrtak, 8. rujna 2011.

Danas crkva slavi blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije ili Malu Gospu. Poslije Isusova rođenja – nijedno drugo rođenje nije toliko značajno, veliko i dragocjeno kao što je Marijino rođenje. Pa ipak to rođenje ostaje u sjeni. Nigdje nije zabilježeno, o njemu Sveto pismo ništa ne govori. Gospin početak ostaje u tajnovitosti kao što u tajnovitosti uglavnom ostaje i cijeli njezin zemaljski život kao i završetak toga života. Rođenje Marijino je veliki događaj koji je utonuo u dubokoj poniznosti. Što više čovjek želi rasti u Božjim očima – to više mora biti malen, ponizan, mora se sakriti i svojim očima kao i očima drugih.

U Matejevu Evanđelju Marija se prvi put pojavljuje na kraju Isusova rodoslovlja: ''Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodi Isus koji se zove Krist.'' U Lukinu Evanđelju Marija se prvi put spominje pri opisu Navještenja. U Markovu i Ivanovu Evanđelju pojavljuje se još kasnije – za Isusova javnog života i u Muci. U svakom slučaju Marija ulazi u Evanđelje samo u vezi s Isusom, samo kao Spasiteljeva Majka. I ako se njena prisutnost osjeća na mnogim stranicama, osobito kod Luke, ona je tako povučena, diskretna i ovijena poniznošću da se gotovo gubi u Isusovoj nazočnosti. Marijin je život toliko stopljen s Isusovim da se gubi u Isusovu životu. Ona je doista živjela ''s Kristom skrivena u Bogu''. Živjela je u tišini i sjeni ne samo u godinama svoga djetinjstva, nego i u godinama svog božanskog materinstva, u časovima Isusova trijumfa, čak i onda kada je ona žena, oduševljena Isusovim govorom, usred mnoštva uskliknula: '' Blago utrobi koja te nosila!''

Marijin blagdan, koji danas slavimo i nama je poziv na skriveni život s Marijom u Kristu i s Kristom u Bogu. Blago onima koje Bog sam po različitim zbivanjima vodi putem poniznosti, jednostavnosti i skromnosti, gdje nema ničega što blješti u ljudskim očima. Oni samo moraju prijanjati uz Božji naum da tako uđu u red onih siromašnih u duhu kojima je obećano kraljevstvo nebesko. Ali oni, kojima dužnost nalaže osobite odgovornosti u društvu ili Crkvi, pozvani su da slijede Mariju. Moramo od nje naučiti kako ćemo služiti braći bez buke, ne ističući svoju osobu i ne tražeći prednosti, nego da se, naprotiv, znademo povući kad naš rad više nije potreban.

Tkogod želi nasljedovati Mariju mora težiti za tim da se sakrije u zakloništvu Božjem s uvjerenjem da ako mu je dano učiniti nešto dobra, i to je dar Božji, to mora biti na slavu Svevišnjega i usklađeno sa zajedničkim dobrom.